UZIMANJE HRANE

Sposobnost organizma za iskorišćavanje hrane umanjuje se ako se obroci uzimaju neredovno. Zato je neophodan izvestan red i tačnost pri njihovom uzimanju.
Razmak izmedju obroka trebalo bi da bude podjednak, da bi se želudac i svi organi koji učestvuju u procesu varenja ravnomerno opterećivali. Osim toga osećaj gladi pred obed javlja se ritmički i ako se ovaj ritam poremeti, gubi se prohtev za jelom, a sokovi za varenje luče se slabije.
Što se tiče broja obroka i njihove količine, to u prvom redu zavisi od radnog vremena i potrebe organizma. Kod nas se uglavnom jede tri puta dnevno, mada je bolje da obroci budu manji, a češći. Isto tako neracionalan je i energetski raspored pojedinih obroka: obično je ručak najjači, večera nešto slabija, a doručak je najslabiji. U stvari biološki je opravdano da onaj obrok bude najjači koji prethodi najvećoj aktivnosti. Pri planiranju obroka, treba imati na umu da doručak daje potebnu energiju za rad, a ručak nadoknadjuje izgubljeni utrošak energije za vreme rada. U pogledu večernjeg obroka, treba biti umereniji, jer opterećeni želudac remeti san.
Veliki značaj imaju i uslovi pod kojima se hrana uzima. Dobro raspoloženje, lepo postavljen sto, čisto posudje i pribor, kao i na ukusan način ponudjena hrana, bude želju za jelom.
Neraspoloženje, premorenost i uznemirenost nepovoljno utiču na varenje, jer se sokovi za varenje luče slabije.
Veoma hladna, kao i preterano topla jela i napici, uneti na prazan želudac, mogu izazvati oštećenje sluzokože organa koji sudeluju u varenju hrane. Temperatura hrane treba da bude za decu izmedju 35 i 40 stepeni, a za odrasle od 40 do 50 stepeni.

Коментари

Популарни постови са овог блога

KIS SA SIROM I SUNKOM

SVINJSKI GULAS SA CRNIM VINOM

POSNI PASULJ NA VODI